Tehnička komponenta
Za izradu konvencionalnih završnih prekrivnih sustava odlagališta najčešće se koriste barijere od kompaktirane gline (CCL). Ispravno funkcioniranje barijera od prirodnih materijala izravno ovisi o stupnju saturacije materijala, tj. sa smanjenjem udjela vode povećava se propusnost materijala. Ukoliko dođe na smanjenja vlažnosti u kraćem vremenskom periodu, vjerojatna je pojava pukotina u barijeri, te tada dolazi do značajnog povećanja hidrauličke propusnosti ugrađenog materijala. Ovaj problem posebno se ističe u područjima sa suhim i polusuhim klimama.
Upravo je ispravno funkcioniranje mineralnih brtvenih slojeva u klimama poput mediteranske (sa čestim promjenama suho-kišno) upitno. Dok primjena ovakvih prekrivnih sustava i u slučaju povećanja količine procjedne vode uslijed promjene vodopropusnosti tijekom vremena kod odlagališta s temeljnim brtvenim i drenažnim sustavom ne predstavlja problem i prijetnju okolišu, kod saniranih odlagališta bez temeljnog brtvljenja, smanjena funkcionalnost završnog prekrivnog sustava dovodi do neposrednog povećanja količine procjedne vode koja završava u podzemlju.
Osim kompaktirane gline, za prekrivanje se često koriste i umjetni materijali (geomembrana-GM i geosintetki brtveni sloj-GCL). Međutim, umjetni materijali se koriste u kombinaciji s drugim prirodnim materijalima i njihovi kontakti predstavljaju potencijalne klizne plohe te je stoga upotreba pojedinih umjetnih materijala ograničena s maksimalnim nagibom pokosa otpada koji se prekriva. Najčešće su korišteni maksimalni nagibi do 1:3.
Zbog navedenih nedostataka konvencionalnih prekrivnih sustava, u određenim područjima postoji mogućnost upotrebe alternativnih prekrivnih sustava kod kojih su navedeni problemi manje izraženi – to su tzv. evapotranspiracijski (ET) sustavi. Rad takvih alternativnih prekrivnih sustava zasniva se na sposobnosti da materijal zadrži (akumulira) što veće količine vode dok se ista ne ukloni u atmosferu evaporacijom i transpiracijom.
Primjena ET slojeva moguća je alternativa za završni pokrovni sustav u područjima gdje je potencijalna evapotranspiracija veća od količine oborina. Kao glavni čimbenici prilikom odluke o upotrebi ET prekrivnih sustava za sanaciju odlagališta trebaju se razmotriti:
● klimatske karakteristike područja
● zemljani materijal dostupan u blizini lokacije
● konfiguracija odloženog otpada
Sam dizajn proizlazi iz računskih kalkulacija stabilnosti i procjeđivanja, uz terensko ispitivanje dostupnosti materijala i njihovih karakteristika. Načelno ET slojevi sastoje se od debelog sloja lokalno dostupnog sitnozrnog materijala (poput npr. crvenice u jadranskom slivu), te plićeg krupnozrnog materijala koji služi kao kapilarni prekid. Bitna komponenta je biološka sanacija, odnosno ozelenjivanje samog tijela odlagališta. Osim cilja optimalnog uklapanja odlagališta u širi prostorni kontekst, funkcija odabranih biljnih vrsta je da evapotranspiracijom doprinesu što bržem smanjenju količine vode u prekrivnom sustavu. Tome prethode određene analize i ispitivanja kako bi se utvrdili određeni nužni ulazni parametri za projekt biološke sanacije.
Primjer – predložena alternativna opcija završnog prekrivnog sustava izvođenjem ET slojeva na odlagalištima Šćeće i Welington na otoku Visu (D.Barać, I.Barbić, 2007.)
Zakonodavna komponenta
Pravilnikom o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (NN 117/07, 111/11, 17/13, 62/13) dane su preporuke za površinsko brtvljenje odlagališta ili njihovih dijelova. Tako se na odlagalištu za neopasni otpad preporučuje površinsko brtvljenje s mineralnim nepropusnim slojem, koji najčešće predstavlja glineni brtveni sloj ili geosintetska bentonitna barijera (GCL). Iz navedenih razloga mogućnosti korištenja adekvatnijih slojeva, predlaže se dopuna Pravilnika uz mogućnost dozvole primjene alternativnih prekrivnih sustava poput evapotranspiracijskih sustava čija se funkcionalnost zasniva na mogućnosti privremenog pohranjivanja oborinske vode u nesaturiranom zemljanom materijalu do evaporacije i transpiracije vlage u atmosferu, u područjima gdje je potencijalna evapotranspiracija veća od količine oborina (uglavnom mediteranski dio Hrvatske, ali i neka područja u istočnoj Hrvatskoj).
Primjena evapotranspiracijskih slojeva za prekrivanje vrlo je često korištena u SAD (u područjima u kojima je potencijalna evapotranspiracija veća od količine oborina, tzv. Semi-arid areas), a takva mogućnost je eksplicitno dozvoljena (i primijenjena) u pojedinim europskim državama koje imaju pogodnu klimu (npr. u Njemačkoj kroz njihov Ordinance Simplifying Landfill Law gdje je definiran „water regime layer“).
Financijska komponenta
Mogućnošću korištenja evapotranspiracijskih slojeva, osim boljeg ponašanja prekrivnog sustava u za njega adekvatnim klimatskim uvjetima, postiže se i značajna ušteda na troškovima sanacije (procjena je čak do 50% uštede s lokalno dostupnim materijalima).